Lule su se kroz povijest izrađivale od različitih materijala. Mnoge od njih pokazale su se neprikladnima za pušenje zbog neotpornosti na toplinu i neugodnog okusa prilikom pušenja. (npr. kamen, jantar, kost, zlato ili srebro). Od starih materijala danas se još koriste vrijes i meerschaum (takozvana morska pjena, magnezijev silikat, sepiolit). Tijekom stoljeća lule su se razvijale u brojne oblike i postale svojevrsna umjetnička forma. Prve europske lule bile su glinene. Prema obliku razlikuju se dvije vrste lula; zapadnog ili englesko-nizozemskog oblika i istočnog turskog ili mediteranskog oblika. Na području nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije izrađivale su se lule istočnog tipa, koje su se sastojale od glinene čašice i drvenog kamiša. Proizvodnja je započela krajem 17. stoljeća, a tijekom 18. stoljeća razvio se mađarski stil s posebnom dekoracijom. Na obodu čašice nalazio se metalni poklopac koji je sprječavao ispadanje žara. U fundusu Etnografskog muzeja u Zagrebu nalazi se i jedna lula iz Sedlarice. Čašica je izrađena od gline a kamiš od drva. Izrađena je u radionici A. Partscha u Schemnitzu. Potječe iz druge polovine 19. stoljeća. Jedna slična lula čuva se u Muzeju grada Đurđevca, a pronađena je prilikom arheoloških iskapanja u Starom gradu 1983. godine.