Podravska usmena narodna predaja između ostaloga bilježi neobičnu pojavu –  duplere (posvečkare, svečare, inžinjere). Prema pričama naših starih riječ je o malenim plamenovima na koje su nailazili po šumama, močvarnim područjima, mokrim livadama, naročito za toplih razdoblja. To je malo lebdeće svjetlo tik iznad površine zemlje. Neki su bili uvjereni da dupleri stoje na jednom mjestu, dok su pak drugi tvrdili da se kreću. Isticali su se svojim sjajem, naročito noću. Vjerovalo se da su to ljudske duše ili duše dječice umrlih bez krštenja. Kao takva nisu mogla završiti ni u raju ni u paklu, pa su im duše vječno lutale svijetom. Neki su pak vjerovali da im dupleri donose sreću. Ljudi koji su ih vidjeli osjećali su strah i nemir, a uz prisutnost konja ili psa, osjećali su njihovu vidnu uznemirenost. Duplere u Molvama viđali su u drugoj polovici 19. stoljeća nakon raspada kućnih zadruga i raspodjele kućnih zemljišta. Zvali su ih inžinjeri. Pojavljivali su se noću i gorjeli, kako su barem tvrdili, iznad međa koje su krivo izmjerene i postavljene nakon diobe zemljišta i nitko se od njih nije mogao zapaliti. No, jedno su vjerovanja a drugo zbilja. Zapravo je riječ o biokemijskim procesima koji razgrađuju tlo bogato biljnim i životinjskim ostatcima. Uz prisutnost određene količine vlage i topline, a u nedostatku zraka, stvara se samozapaljivi takozvani močvarni plin koji sadrži određene količine metana, ugljikovog dioksida i monoksida.