U kalinovečkom zaseoku Batinske je 11. srpnja 1937. godine rođen Martin Mihaldinec kao najmlađe dijete Josipa i Rozalije Mihaldinec. Osnovnu školu polazio je u Batinskama, Kalinovcu i Đurđevcu, gimnaziju u Koprivnici, a Pedagošku akademiju u Čakovcu. Najprije je radio kao učitelj u Ždali i Virju, a zatim u Općinskom fondu za ceste, Croatia osiguranju i Voćeproduktu.

Od gimnazijskih se dana bavi novinarskim radom i objavljivao je u „Glasu Podravine“ i gimnazijskom časopisu „Osvit“. S tim je radom nastavio i kao učitelj kada je u dnevnom tisku izvještavao iz Prekodravlja. Posebno je važan Mihaldinčev dopinos afirmaciji naivnog slikarstva hlebinskog likovnog kruga. Naime, mnogo je objavljivao o slikarima i priređivao im izložbe u Đurđevcu i Virju. Krajem 1960-ih bio je posebno aktivan u Đurđevcu kao direktor Narodnog sveučilišta i urednik „Đurđevačkog lista“. Među osnivačima je galerije u Hlebinama i Batinskama.

Osim objavljivanja u tisku, Mihaldinčeve su priče ukoričene u obliku samostalnih knjiga: „Sveci i klapci“ (1995.), „Drveni konjić“ (2002). Osim toga, napisao je monografiju o HPD-u Rusan iz Virja. Vrlo je aktivni suradnik „Hrvatskog kajkavskog kolendara“ u kojem je objavio desetke priloga. Mnogi ga pamte kao autora scenarija „Legende o Picokima“. Umro je 2. listopada 2019. godine u bolnici u Koprivnici.