Nositelji hrvatskog narodnog preporoda dobrim su dijelom bili svećenici koji su kao najobrazovaniji dio stanovništva u to doba prihvaćali i širili preporodne ideje. Gotovo o svim svećenicima koji su djelovali u prvoj polovini i sredinom XIX. stoljeća imamo podatke da su aktivno sudjelovali u preporodu. Zato su intenzivno surađivali i prijateljevali s drugim preporoditeljima.

Tako je zabilježeno da je poznati ilirac iz Podravine i krajiški časnik Ferdo Rusan (1810.-1879.) spjevao 12. srpnja 1846. godine pjesmu u čast svećenika Petra Šatvara (1796.-1862.). Bio je to zapravo oproštaj i pozdrav Šatvaru kao bivšem bjelovarskom župniku koji je postao zagrebačkim kanonikom. Pjesma nosi naslov „Mru bogatstvo, rod i časti“, a objavljena je u tiskari Ljudevita Gaja 1846. godine.

Inače, Petar Šatvar je rođen u Đurđevcu 25. lipnja 1796. godine, a zaređen je 1819. godine. Upravljao je župom u Ivanskoj od 1826. do 1829.  Nakon toga je službovao kao župnik u Zrinskom Topolovcu do 1843. godine kada je postao župnikom u Bjelovaru gdje je bio do 1846. godine kada je otišao u Zagreb pošto je imenovan kanonikom. Ondje je obnašao dužnost predsjednika ženidbenog suda pri Nadbiskupskom duhovnom stolu. Umro je u Zagrebu 9. travnja 1862. godine.