Kad je god u Virju bilo rasprava o Zemljišnoj zajednici uvijek je došlo do burne pobune virovskih seljaka, kako 1904. tako i ratne 1915. godine. Potonje godine Virovci su se okomili na kotarskog pristava Dragutina Grögera, koji je u Đurđevcu službovao od 1912. do početka 1917. godine. On je kao upravitelj Zemljišne zajednice u Virju dao na dražbu nekoliko njezinih parcela, koje je voljom Virovaca uživao tamošnji učitelj Z. Levak. Virovci su se tome oduprli smatrajući da su to zemljište stekli višestoljetnim služenjem caru. Zato se okupilo nekoliko stotina mještana bacajući kamenje i grude zemlje na Grögera i pridošle oružnike. Ovaj je ustuknuo pred masom i počeo bježati prema općinskoj zgradi gdje su ga dostigli i počeli udarati rukama i nogama. Vidjevši kakvo se zlo sprema spasili su ga časnici sa sabljama iz obližnje konjske bolnice. No, Virovci nisu razmišljali da bi tim činom mogli podlijegati prijekom sudu. Državni odvjetnik Leon Kaurić podigao je optužnicu protiv osam muškaraca i 17 žena sukladno Krivičnom zakoniku zbog zločinstva ustanka. Na Sudbenom stolu u Bjelovaru branitelji su optužnicu srećom uspjeli ublažiti, odnosno promijeniti je u zločin javnog nasilja. Nakon pet dana sudovanja svi su proglašeni krivima, osim triju žena, koje su oslobođene zbog nedostatka dokaza. Petorica su osuđena na 8 mjeseci tamnice, četvero na 4 mjeseca, petero na tri mjeseca, tri žene osuđene su na dva mjeseca a 5 žena na dva tjedna zatvora. Svi osuđeni izjavili su da nisu krivi jer su branili svoje pravo na zemlju. Ne znamo jesu li osuđenici dospjeli u zatvor, obzirom na teško ratno stanje i Monarhiju na izdisaju.