Pitomačanka Beata Brausil kćer je šumara Makse Brausila i Natalije Brausil rođ. Luterotti. Rođena je 2. travnja 1902. godine. Medicinu je studirala u Parizu i Zagrebu, gdje je 1928. godine promovirana. Od 1930. do umirovljenja radila je u Internoj klinici u Zagrebu, gdje je vodila Centralni laboratorij, odnosno od 1947. godine Hematološki laboratorij. Godine 1949. habilitirala se za privatnog docenta radom Razvitak Gaucherovih stanica srži kosti. Sveučilišni docent postala je 1950., a izvanredni profesor zagrebačkoga Medicinskog fakulteta 1958. godine. Usavršavala se u Parizu i Londonu. Osobito se bavila hematološkom morfologijom proučavajući limfoidne stanice retikuluma u koštanoj srži, abnormalne tipove limfocita, diferencijalnu dijagnostiku između atipičnih mijeloblasta i limfoblasta. Pisala je o dijagnostici filarijaze, proučavala terapeutsku vrijednost kalcija i laktobacila. Bila je vrlo cijenjena u inozemstvu, pa je postala članom Švicarskog i Njemačkog hematološkog društva. Sudjelovala je svojim zapaženim temama na dva internacionalna hematološka kongresa (Cambridge, 1950. i Copenhagen, 1957.). Stručne radove objavljivala je u domaćim i raznim uglednim stranim časopisima (Acta haematologica, Nature i dr.). Javljala se u Liječničkom vjesniku (1930., 1935., 1936., 1938., 1941., 1942., 1944., 1945.) i Terapeutskom vjesniku (1932.). Objavila je stručnu knjigu Razvoj Gaucherovih stanica u srži kosti (1931.), a nekoliko njih prevela je s njemačkoga. Bavila se i dijetetikom o čemu je objavila i priručnik Osnovi dijetetike (1949.). Istovremeno je uređivala dva časopisa: Terapeutski vjesnik  i Zubarski vjesnik (1937. – 1944.). Struka ju smatra utemeljiteljicom hrvatske kliničke citološko-laboratorijske struke. Umrla je u Zagrebu 21. srpnja 1969. godine.