Kao prilog već objavljenoj temi o učitelju Andriji Jendrašinčecu (1877. – 1924.) iz Svete Jane predočujemo jednu njegovu pjesmu. Još kao učenik pisao je domoljubnu i religioznu poeziju koju je objavljivao u nekoliko novina i časopisa. Bio je darovit, i dobar učenik pa se odlučio školovati za učitelja. Budući da je bio rodom iz siromašne obitelji, postarali su se đurđevečki veleposjednik Martin Starčević i veletrgovac i tvorničar Juraj Ružić iz Rijeke, pa su ga financijski pomagali u njegovu školovanju, u gimnaziji u Bjelovaru i učiteljskoj školi. Tako su za pomoć molili i druge, i putem novina Podravac 1898. godine. Tom su prilikom kao dar čitateljima objavili jednu njegovu pjesmu. Jendrašinčec je tada imao 21 godinu.

Hrvatskomu rodu

Oj, Hrvatska, mili kraju

I hrvatski mili sviet.

Iz sveg srca ja te ljubim

kao pčela nježan cviet.

Svaku sreću ja ti želim

Ti hrvatski rode moj.

Iz srca se ja veselim

Što se zovem sinak tvoj.

Pa zato ću molit Boga

Oj hrvatski rode moj:

Da u tebi bude sloga

Da ti jednoć budeš svoj.

A uz to ću vazda biti

Vjeran rodu, vjeran domu

I radit ću vazda vjerno

Za slobodu rodu svomu.

Tako neka radi svaki

Hrvatskoga tko je roda.

Tad će i nam jednom sinut

Sunce, svjetlo i sloboda.