Premda je djelovanje stranaka i političkih organizacija u Kraljevini Jugoslaviji bilo zabranjeno nakon Šestosiječanjske diktature 1929. godine, Udruženju četnika odobren je rad u siječnju 1930. godine. Ono je krenulo s osnivanjem četničkih organizacija i u Hrvatskoj, a okupljalo je Srbe i Hrvate jugoslavenske nacionaliste. Udruženje se zalagalo za ideju jugoslavenskog nacionalizma u službi oživotvorenja Velike Srbije. Režimu je služilo kao jedno od sredstava za borbu protiv sve jačeg oporbenog raspoloženja stranaka i političkih skupina, naročito u Hrvatskoj. U Đurđevcu je 1935. godine došlo do okupljanja pojedinaca, ali je osnutak izostao. Inicijatori bili su odvjetnik i javni bilježnik Božidar Beck, Martin Živko i Leon Golub. Navodno su na popisu okupili pedesetak poklonika, premda je na izborima u međuraću glasalo puno manje Đurđevčana za ovu političku opciju. Spomenuta su trojica po uspostavi NDH uhićena, ali ih je dao pustiti ustaški povjerenik za Kotar Đurđevec Vladimir Sabolić. On ih je kao Đurđevčan poznavao jer je u prijeratnom razdoblju zajedno s njima i sam sudjelovao u političkom životu, pa je dobro znao da se ni u što nisu ogriješili. Bili su pripadnici Jugoslavenske radikalne zajednice. Prema jednom izvještaju Sreskog načelstva u Đurđevcu iz 1936. godine vidljivo je da četnička organizacija u Đurđevcu nije djelovala. Jedina organizacija na ovom području osnovana je 20. veljače 1935. godine u Velikoj Črešnjevici. Brojila je 17 članova na čelu s predsjednikom Đurom Trbojevićem iz Velike Črešnjevice, potpredsjednikom seljakom Leontijem Stanićem iz Male Črešnjevice, tajnikom Venjaminom Pavlovskim, parohom u Maloj Črešnjevici i blagajnikom Stevom Hararom iz Velike Črešnjevice. Članstvo nije povodilo nikakve aktivnosti, nisu posjedovali odore ni oružje, niti je protiv njih došla bilo kakva pritužba vlastima. Čak je i na pretresu njihovih kuća utvrđeno nepostojanje navedenog. Oni po svemu nisu djelovali jer je HSS u đurđevečkom kraju bio toliko jak da su bili svjesni da u tome ne bi uspjeli, a kao takvi bili su malobrojni. Haesesovci su ih nazivali četnicima, kao i sve one koji su na izborima iste godine glasali za jugoslavensku opciju.

Izvori: JELIĆ BUTIĆ, Fikreta. „Iz povijesti četničkog pokreta u Hrvatskoj između dva rata“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, 21, Zagreb, 1988.; ŠADEK, Vladimir. „Kontraverzni političar Vladimir Sabolić (1900. – 1948.) i njegovo djelovanje na području đurđevačke Podravine“, Podravski zbornik 44/2018, Koprivnica, 2018.

Fotografija: https://narod.hr/kultura/cetnici-hrvatskoj-nepoznata-geneza-razvoja-jugoslavenska-ideja