O postojanju crkvenog zbora u Đurđevcu uopće ne treba dvojiti, a u povijesnim izvorima spominje se krajem 19. stoljeća kad su ga vodili orguljaši otac i sin Alojz i Josip Kolar. Josip je izrastao u vrsnog orguljaša, pogotovo pjevača. Kao takav bio je poznat diljem Podravine, pa su mnogi Podravci rado dolazili u Đurđevec samo da ga čuju. Nažalost, umro je mlad od upale pluća. Iza njega ostalo je dosta starih crkvenih pjesmarica i notnih zapisa, iako je godinama dio toga nestalo. Također treba spomenuti i seljaka Ivana Kundačića, vrlo pobožna čovjeka koji je bio poznat kao vrstan pjevač u crkvenom zboru. Osim toga, bio je i prava riznica starih crkvenih napjeva, a znao je spjevati tekstove na prigodne crkvene melodije. Iz njegove ostavštine ostala je sačuvana jedna pjesmarica. Početkom 20. stoljeća kao članovi zbora navode se đurđevečka gospoda, njih desetak, a vodio ga je orguljaš Franjo Glad uz pomoć kapelana Stjepana Kolandera. Osim ovog govori se i o djelovanju crkvenog zbora pod vodstvom Jakoba Novosela, isprva kao kapelana (od 1924.) a kasnije župnika (1929.). On u jednom dopisu časopisu Sveta Cecilija (1928.) piše da više nema toliko poteškoća s pjevačima jer svi već poznaju note, vrijednost nota i dinamičke znakove, a pogotovo mladići koji su notalni od prije, budući da neki već deset godina sviraju u tamburaškom zboru. U jednom od sljedećih brojeva zabilježena je pohvala Novosela kao jedinog zaslužnog što taj zbor postoji. Novosel je sam pisao note za pjevače, od čega je sačuvano 60-ak crkvenih pjesama.