Zaslugom zapovjednika Đurđevečke krajiške pukovnije Ignjata pl. Čivića Rohrskog u razdoblju od 1856. do 1859. godine popravljena je i uređena cesta između Slavonske granice (Pitomača) i granice Civilne Hrvatske kod Koprivnice, kao i cesta od Đurđevca do Bjelovara. Cesta je uglavnom pratila trasu prethodnog starog druma. Na dijelu ceste od Đurđevca do Novigrada radovima je rukovodio nadmajor Sabolić iz Virja. Cestu su uređivali vojnici Đurđevečke pukovnije, dakle domaći ljudi. Na spomen završetka gradnje Čivić je uz cestu na granicama kapetanija dao podići raspela. Na nekima od tih mjesta i danas stoje raspela. Navodno su uz cestu sađeni jablani. O radovima je pisao ilirac Ferdo Rusan. Navodi da su do 1857. godine uređene dionice druma od Bjelovara do Šemovaca, od Koprivnice do Vlaislava i od Kloštra do Kladara. Uz to napominje da je svima želja da se na uređenju ne ponavljaju stare pogreške, nego da cesta bude čim ravnija, da se izbjegnu nepotrebni zavoji, a time bi se uštedjelo na radnoj snazi i materijalu. To je učinjeno na dijelu ceste između Đurđevca i Budančevice. Tada je izgrađena današnja trasa ove dionice, a stara se pružala južnije poljem kroz šumu Seča, dakle bliže selima Budrovcu i Sirovoj Kataleni, da bi potom u šumi skretala na sjever prema Kloštru, nedaleko od Prugovca. Nadalje je svaku dionicu održavao po jedan cestar, pod upravljanjem nadcestara. Primjerice, za održavanje 1892. godine utrošeno je 49 kubičnih metara tucanika i šljunka po jednom kilometru ceste. U to vrijeme popravak cesta obavljali su uglavnom seljaci pod dug Imovnoj općini za učinjene šumske štete, odnosno krađu drva.