Ako bi usporedili na kartama iz protekla tri stoljeća sva korita rijeke Drave u našem kraju dobili bi jednu gustu mrežu nebrojenih vodotoka. Hirovita i snažna Drava tijekom vremena je na mnogim mjestima odnijela velike površine zemlje i opet ih naplavljivala nizvodno. Ali ne samo to, kolike je poplave samo izazvala. Pojedine zahvate na njezinu toku djelo su i čovjeka. Građeni su nasipi a na nekoliko mjesta i prokopi koji su skraćivali njezin tok odvajajući velike vijugave meandre. Tako je Drava sa 17. na 18. rujna 1903. godine u predjelu Bukevje napravila veliki prorov, promijenila korito i odnesla 22 jutra površine plodnih oranica. Ogorčen narod poslao je pismenu predstavku velikom županu u Bjelovar. Nažalost, nije to bila prva predstavka Podravaca vlastima. Slale su ih i prije sve općine uz Dravu, županijska oblast i Imovna općina đurđevečka, a o tome se govorilo i u Hrvatskome saboru. U predstavci su još naglasili da ako se nešto ne poduzme postoji velika mogućnost da dravska voda prodre starim dravskim rukavom kod Gaščićeva i Plemenčićeva konaka, pa preko najplodnijih oranica na rudinama Luka, Bukevje, Crnec i Trepče, te kanalom Pačica izbije na sam Ferdinandovac. Predložili su učvršćivanje riječne obale od konaka Štefe Pintara do konaka Martina Đurtana. Podravci su se s pravom bojali Drave jer je Virovec Peroslav Ljubić iste godine na jednoj skupštini u Virju izjavio da je Drava Virovcima od 1868. godine odnijela oko 1.300 jutara plodne zemlje. Zbog toga se u studenom podravska delegacija na čelu s županom Kukuljevićem uputila k banu Pejačeviću ne bi li pokrenuo radove. Đurđevečki veleposjednik Martin Starčević odmah je uposlio svoga brata narodnog zastupnika dr. Milu Starčevića. Starčević je već 30. siječnja 1904. godine oštro istupio na saborskoj sjednici naglasivši da se hitno moraju pokrenuti radovi jer da još od krajiškoga vremena ništa po tom pitanju nije rađeno, dok su Mađari svoju obalu utvrdili ne mareći za hrvatsku. Mađarske su vlasti iste godine napokon odobrile milijun kruna za navedene radove.