U sastavu Grada Đurđevca i rimokatoličke župe sa središtem u istome gradu nalazi se selo Grkine koje je nastalo i razvijalo se tijekom XVIII., XIX. i XX. stoljeća. Naziv toga konaka još uvijek nije razriješen. O misteriju naziva svjedoči i šaljivi stih ili poštapalica da je Grkina na trčku zmišlena. Pretpostavke o prisutnosti Grka (kako su ranije u ovome kraju nazivali pravoslavce) tek bi trebalo dokazati. Zanimljivo je znati da je današnji službeni naziv sela Grkine oblik u množini, a lokalno stanovništvo koristi oblik u jednini Grkina.

Konak Grkine nastavlja se (gledajući iz smjera Đurđevca) na posjede na konaku Severovci s kojima graniči u predjelu koji se naziva Mijolanske ili Mijolanske grede uz koje je i Mijolanski jarek. Ovaj naziv posljedica je činjenice da su ovdje svoje posjede imali žitelji iz Miholjanca (Mijolanci). Za razliku od konaka koji se nazivaju Severovci, a koji su izduženi, konaki na Grkinama su široko raštrkani i omeđeni prostranim šumama (Preložnički berek i Širine). Osim s konakom Severovci, Grkine graniče s virovskim konakima na Medvedički (danas dio naselja Novo Virje). Na Grkine se iz Đurđevca može dospjeti preko Severovaca ili preko Đurđevečkih peski, a mnogi Đurđevčani put preko Grkina koriste kako bi dospjeli u Molve.

Poput konaka u susjednim Severovcima, konaki na Grkini pripadali su obiteljima (zadrugama) iz Đurđevca koje su svoje obradive površine i primitivne (stočarske) nastambe imali već u XVIII. stoljeću. Plodne oranice i sjenokoše intenzivno su iskorištavane tijekom XIX. stoljeća pred kraj kojeg je započeo proces stalnog naseljavanja konaka. Gospodarski i demografski vrhunac Grkine su – kao i druga takva naselja – doživjela u prvoj polovini XX. stoljeća dok danas pratimo njihovo propadanje i napuštanje.