Zagrebači Ilustrovani list je početkom Prvoga svjetskog rata objavljivao životopise hrabro poginulih hrvatskih vojnika među kojima se našlo i Podravaca. Tome možemo zahvaliti povjesničaru dr. Rudolfu Horvatu iz Koprivnice, autoru ovih natuknica. Pitomačan Ivan Götz (rođ. 1884.) je sin veleposjednika Carla / Dragutina Götza (1837. – 1915.) i Barbare Götz rođene Điketa (1847. – 1902.) iz Đurđevca. Gimnaziju je polazio u Bjelovaru i Zagrebu a domobransku kadetsku školu u Pečuhu u Mađarskoj. Službovati je počeo kod 26. domobranske pješačke pukovnije u Gospiću, a onda u Karlovcu. Početkom rata otišao je na srpsko bojište kao natporučnik, predstojnik strojo-puščanog odjela, a već 23 studenog unaprijeđen je u kapetana.

Nakon ranjavanja majora Štancera preuzeo je zapovjedništvo 3. (ličkog) bataljuna. Odlikovao se hrabrošću i vještinom pa je isprva stekao pohvalna priznanja a potom i križ za zasluge III. razreda. Nakon toga pukovnija je poslana u Galiciju, gdje je preuzeo zapovjedništvo 2. bataljuna. Nakon sedmomjesečnog ratovanja i tu se iskazao te je predložen za promaknuće u majora. Zauzetost vojnom dužnošću u ratnim prilikama toliko ga je iscrpila da ga je nadređeni general poslao kući na kraći oporavak. Ali baš tog dana, 24. veljače 1915. godine razvila se ljuta borba kod sela Beresky, blizu grada Krasna, južno od Stanislawova. Poginuo je od ruske granate. Horvat piše da će se Ivanovo tijelo poslije rata prevesti u Pitomaču. Ne znamo je li se to dogodilo, premda je njegovo ime upisano na ploči unutar obiteljske grobne kapelice. Nije bio oženjen. Götz je imao još dva brata koja su ratovala u hrvatskim postrojbama.

Ilustrovani list je iste godine izvijestio i o smrti Pitomačana Stjepana Horvata, Martina Kelenca iz Grabrovnice, Ivice Tottara i Felixa Pollaka iz Virja i Martina Laubnera iz Hampovice. Horvat je također ratovao na galicijskom ratištu gdje je teško ranjen od tri zrna 22. studenog 1914. godine. Nakon toga završio je na liječenju u bolnici u Beču, a zatim na oporavku kod kuće. Unatoč tome umro je od posljedica ranjavanja 22. studenog 1915. godine. Provjerom smo utvrdili da su novine podastrle netočne podatke. Horvat je rođen u Velikoj Črešnjevici (1879.), a ne u Pitomači. Roditelji su mu Pavao Horvat i Kata Horvat rođena Berlas. Ostavio je suprugu s troje male djece. Kelenc je mobiliziran 15. ožujka iste godine. Ranjen je u Bukovini 2. rujna, a 8 rujna umro je u bolnici u Eperješu (Prešov u Slovačkoj). Iza njega ostala je supruga i četvero djece. Tottar (rođ. 1833.) bio je doknadni pričuvnik 31. lovačkog bataljuna a poginuo je između 3. i 5. svibnja 1915. godine kod mjesta Usczie Jezuickie, gdje je i pokopan. Prije rata radio je u tvornici voska u Perchtolsdorfu pokraj Beča. O Pollaku piše samo da je pričuvni poručnik, po struci veterinar. Trgovački pomoćnik Martin Laubner poginuo je na ruskom ratištu 12. veljače, gdje ga je kao vojni bolničar pokopao rođeni brat.