U Budimpešti je od 2. svibnja do 31. listopada 1896. godine u povodu tisućite godišnjice Ugarskog kraljevstva održana velika Milenijska izložba. Ugarska je time nastojala svijetu pokazati rezultate svojega impozantnog gospodarskog i kulturnog razvoja u posljednja tri desetljeća nakon utemeljenja Austro-Ugarske Monarhije. I Hrvatski je sabor na poziv donio odluku o sudjelovanju na izložbi, te za sudjelovanje namijenio svotu od 100.000 forinti. Ubrzo je osnovan i Zemaljski eksekutivni izložbeni odbor koji je organizacijske poslove prenio na županije, odnosno njezine odbore, njihove trgovačko-obrtničke komore i kulturno-društvene institucije. Predsjednik izložbenog odbora za kotar Đurđevec bio je kotarski predstojnik Milan Brezinšćak. Hrvatska je na izložbi predstavila svoje gospodarstvene dosege i gospodarske proizvode, ali i umjetničke slike, skulpture i kulturno-povijesne pisane dokumente. U kolovozu 1895. godine po nalogu dr. Izidora Kršnjavija, predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu, odabrana su petorica vrsnih profesionalnih fotografa kako bi snimili hrvatske kulturno-povijesne spomenike. Tako je u Đurđevec poslan Dragutin Inchiostri koji je snimio utvrdu Stari grad i keltsko grobište na Peskima. Dotične fotografije izložene su na izložbi. Brezinšćak je uz zalaganje liječnika Luje Harazima prikupio pisane podatke o županiji i kućnom namještaju i obrtu podravskih seljaka. Narodne pjesme prikupili su učitelji Ivan Topolčić i Milan Poljak. Među brojnim izlagačima našlo se i pedesetak Đurđevčana, ali i izlagača iz drugih susjednih sela, koji su izložili poljske proizvode (kukuruz, pšenicu, raž, zob, proso, heljdu, sjeme lana), voćne, licitarske, kovačke, stolarske, tokarske, lončarske, kožarske, užarske, krojačke, klobučarske, obućarske, mlinarske i mesarske proizvode, vrste tala, ugljen, gospodarsko oruđe i rukotvorine. Izložbenom medaljom nagrađeni su učitelji Milan i Anka Poljak, a diplomom priznanicom Stjepan Kovačević, Mato Kovač, Mijo Lovašin, Đuro Legradić, Martin Markić, Stjepan Patačko, Bolto Šostarec, Luka Ščuka i Andrija Žižek.
Vladimir Miholek
KOMENTARI