Đurđevac se susreo s pobožnošću Srca Isusova 1857. godine za vrijeme misija. Misionari su tada ostavili đurđevačkoj župi lijepu sliku Srca Isusova na koju se ubrzo zaboravilo. Srećom, 1892. godine u Đurđevac su pristigle časne sestre milosrdnice, koje su preuzele službovanje u djevojačkoj školi.

Osobito su nastojale djecu i narod upoznati s novom pobožnošću, u čemu ih je podržavao župnik Josip Banješ. Ubrzo se počeo slaviti blagdan Srca Isusova, a osobito počevši od 1906. godine. Tada je poglavarica časnih sestara došla na ideju da se na blagdan Srca Isusova održi procesija a da sliku umjesto djevojaka, kako je bilo dotad, nose mladići. Običaj je prešao u tradiciju a umjesto slike nosio se novi kip. Budući da se kip nije imao gdje smjestiti poglavarica je došla na ideju da ga se odnese u kuću kojeg mladića. Kasnije se taj kip svečano prenosio svaki tjedan u kuću drugog mladića. Tijekom tjedna u toj bi se kući sastajali, molili i družili kod oltara. Za selidbu kipa bili su zadužena osmorica mladića okićeni trobojnicama i značkama Srca Isusova. Na čelu povorke nosio se križ, zatim su išli dječaci i mladići sa društvenom zastavom i kipom, a za njima i ostali članovi Vojske s vojskovođom Kundačićem na čelu. Ispred nove kuće dočekali su ih domaćini koji su na ulazu u dvorište uredili slavoluk od zelenila. 
Kundačić je na blagdan sv. Petra i Pavla u dogovoru s kapelanom Kubovićem i sestrom poglavaricom okupio sve mladiće koji su u svemu tome sudjelovali, te se dogovorili da osnuju društvo kojem bi bila zadaća čašćenje Presvetoga Srca Isusova i borba protiv psovke koja se sve raširila među narodom. Nakon toga, 7. srpnja 1907. godine, osnovana je Vojska Srca Isusova, na čelu s vojskovođom Ivanom Kundačićem.
Do 1911. godine Društvo je imalo čak 361 člana. Okupljali su se u crkvi dva puta tjedno ljeti, a zimi i po tri puta. Svake mlade nedjelje, pa i svake prve nedjelje u mjesecu, po šest članova Vojske davalo je počast Presvetom Sakramentu stojeći kod mise pred oltarom u župnoj crkvi, s trobojnicom preko ramena i sa svijećom u ruci. Na Blagovijest, kada je u Đurđevcu klanjanje, po cijeli dan su držali počasnu stražu, svaka dva sata po šest članova. Tako i na Veliki petak, a na uskrsnoj i tijelovskoj procesiji i na blagdan Srca Isusova, sudjelovalo ih je tridesetak hodajući uz Sakrament. Kundačić je na kraju organizirao i gradnju kapele Srca Isusova, koja je podignuta 1910. godine, a blagoslovljena na Petrovo 29. lipnja.