Nekad je održavanje osobne higijene bilo usko vezano uz kuhinju, jednako kao danas za kupaonicu. U kuhinji je bila peć na kojoj je danonoćno stajao poveći lonac za krop (vrelu vodu) tako da je u svako doba dana bila dostupna topla voda za pranje. Za toplijeg vremena ljudi su prali ruke i noge, i umivali se vani uz zdenac, na kopanju. U protivnom su to radili u kuhinji. Čista voda nalazila se u škafu ili vu vedrice vu vedernaku (udubljenju u zidu) ili na stolčecu v ganku. Pralo se u drvenim posudama, f strugajne, škafu i manjem koritu, a kasnije u kakvom cijnatom lavoru i vaštroku bez ili sa domaćim kuhanim sapunom. Umivalo se ujutro nakon ustajanja, a noge prale prije spavanja. Posude su za vrijeme umivanja stajale na štokrlu ili kakvom stalku. Svojevremeno su u modi bili drveni sobni umivaonici na stalku s otvorom za držanje lavora, na kojem se nalazila uska polica za odlaganje sapuna i pribora za brijanje. Na donjoj je pak polici stajao lavor za pranje nogu i vrč za vodu. Na zidu ispred umivaonika nalazilo se zrcalo, ili ugrađeno na samome umivaoniku. Pranje cijelog tijela obavljalo se jednom tjedno, ovisno o tome koliko se čovjek zaprljao. Za veliko pranje služile su velike strugajne, korita, pa i kace. Za brisanje upotrebljavali su se obrisači od ručno tkanog lanenog i konopljenog platna. Obrisači su se sušili u kuhinji na drogu te odlagali na zidne obrisačnice. Za pranje, odnosno ispiranje kose, stavilo se nekoliko kapi octa u vodu a za slabiju kosu čaj od kamilice. No, kosa se mogla oprati i razrijeđenim lugom. Začešljana kosa učvrstila se rastopljenim šećerom u vodi i svinjskom mašću. Pranje zubiju se i nije baš prakticiralo, čak i onda dok  su četkice za zube već bile dostupne u trgovinama. Muškarci su se brijali britvom, obično uoči nedjelje i blagdana. U pribor su još spadali: sopun s posudicom i kefica, kao i kamen, odnosno alaun / stipsa (kalijev sulfat; sredstvo za stezanje, lijepljenje i dezinfekciju), kojim se zaustavljalo krvarenje ako je kojim slučajem došlo do porezotine. Našao se tu i češalj, pa i škare za štucanje brkova i brade. U pribor je svakako spadao i kožnati remen za šlajfajne britve, a najčešće je visio o čavlu na štoku ili bočnoj stranici ormara. U novije doba sav su pribor držali u za to posebnoj kutiji s ogledalom u poklopcu.