Odlaženje na zdenec, jedan od obreda virovskih svadbenih običaja, opisao je Miroslav Dolenec Dravski: U mladoženjinu dvoru formira se svatovska povorka koju uređuje domači starešina, a kreće se u pola tri u ponedjeljak. Najprije se odlazi po svatovskoga starešino. Povorka se slaže po ustaljenom rasporedu. Ispred hode mlada sneha  i zastavnik koji na tanjuru nosi crleno šamijo (naštikani ropčec) i na njoj jabuku s kiticom (svatovska ružica). Iza zastavnika ide mladoženja s prvom podsnehaljom. Ona je starešinina supruga, mladoženjina sestra ili supruga njegova brata. Potom idu klinceri i klincerice, te ostali uzvanici s glazbom. Svatovskoga starešine u povorci još nema. On se priključuje svatovima prije ili poslije obreda na zdencu. Prva podsnehalja nosi lončeka, kriglina ili kantico. Na zdenec se ide u onu ulicu iz koje je mladenka, tako da je svi vide kao mlado sneho. Na zdencu se izvuče voda, zahvati kriglinom i stavi uz bunar na zemlju, dok svirači sviraju koračnicu. Zastavnik s mladom snehom triput obilazi oko bunara. Kad prvi put obiđu i dođu do kriglina sneha ga nogom oprči da se izlije. Prva ga podsnehalja ponovno zagrabi i stavi na isto mjesto. Krug se još jednom ponavlja, a u trećem krugu sneha ga uzima i daje prvoj podsnehalji, a potom s mužem zapleše polk da se vidi da sneha nije šepava i da nema nikakvu falingu. Pritom mogu zaplesati i ostali uzvanici. Nakon toga povorka odlazi u mladoženjin dom gdje se obavlja obred vmivanje. Narodna poslovica govori da najkraći put ujedno nije i najbolji, pa povorka s uzvanicima hoda po skoro svim ulicama, a sve u želji da se mladi par pokaže mještanima. U Đurđevcu se obred pokazivanje mladenaca po ulicama naziva iti po cvrtiju.