Budući da su naši Podravci izraziti poljodjelci kaše na njihovu jelovniku bile su vrlo česte. Gazdarice su pripremale kaše od žitarica, odnosno cijelog zrna jačmena (ječma), ajdine (heljde) i proje (prosa). Zrnja spomenutih žitarica moralo su se prije kuhanja pripremiti za upotrebu, odnosno oljuštiti na stope. Za to je služila stopa, ne za tuči konoplju, nego s drvenom posudom u kojoj su se tukle bundevine koštice. Takvo stupanje bilo je teže nego kod konoplje. Dok je jedna žena tukla, druga je nakon svakog udarca morala u posudi promiješati zrnje. Ajdina se prvo skuhala, zatim se prostrla na tavan da se dobro osuši, onda se tukla na stope da ljuske popadaju a da se zrno ne zgnječi. Na kraju se sve prosijalo na rešetu. Proja se pak prije samog stupanja dobro zagrijala u tepsiji v rolu ili na tjemenu peći, pa su ljuske lako otpale. Jačmen se prije stupanja namočio u hladnu vodu, nikako u toplu. Poslije se prao također u hladnoj vodi, i sušio, a zatim opet nosio na stupanje. Nakon drugog stupanja nije se prao nego ponovno sušio i na kraju prosijao na rešeto da se posljednje ljuske odvoje. Vozio se i na vodenicu da se omijla (skinu ljuske) na mlinskom kamenu obloženom plutovinom. Ajdinska kaša se prvo morala oprati, potom se kuhala na slanoj vodi a zatim pekla na masti i luku. Pripremala se i na juvo sa suhim mesom. Za juhu se upotrebljavala druga voda od kuhanog suhog mesa. Dodalo se i na kockice narezanog krumpira. Posebno je ukusna u kašnakima, savijači punjenoj dinstanom kašom i crnim uljem. Pored toga, metala se u čurke (krvavice). Obično se pripremala za raznih postova. Oprana prosena kaša kuhala se na vodi i mlijeku. Ako se kuhala na vodi začinjala se vrhnjem ili zafrigom (zaprškom). Mogla se još i kuhana zapeći u tepsiji ili pripremiti na dinstanom luku. Jačmena kaša pripremala se na više načina: dinstana na luku, kuhana na juvo s grahom (ričet) ili pak sama s krumpirom, vrhnjem i zafrigom.