Život Virovaca 1935. godne


Bogdan Teodorović, zaposlenik Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar u Zagrebu, posjetio je 1935. godine Virje i o svojim dojmovima napisao članak U naprednom Virju, objavljen u časopisu Narodni napredak. Autor ističe da je Virje uzor drugima i da se o Virju zna ne samo u Jugoslaviji, nego i u Bugarskoj i Poljskoj te se i tamo naziva uzornim selom. Teodorović je napisao:

“Virovska općina, tri sela: Miholjanec, Virje i Virovski Konaci, navodno broji oko 10.000 stanovnika. Od toga polovica po prilici otpada na selo Virje. To je dakle jedno od najvećih sela u Jugoslaviji. Ono je gusto izgrađeno zidanicama u nekoliko širokih ulica. Zidanice su crijepom pokrite. Usred sela je malo šetalište s crkvom i par javnih zgrada: osnovna i građanska škola, vatrogasni dom, dom Hrvatske seljačke zadruge, općina itd. (…) Upadaju u oči mnogi bicikli. I žene voze bicikle. Viđa se također mnoga kola koja se ne kreću ni odviše brzo ni odviše polako. To je zato jer ih ne vuku konji niti volovi nego – krave! To su krave koje uz to daju i mlijeko i meso. Nije dakle mala zasluga Podravca, osobito Virovca, kao marvogojca da je takvu kravu uzgojio. Ulični pločnici popločeni su opekom ili su nasuti lešom. Očito su Virovci nastojali da se zaštite od blata i prašine. (…) Kao u Srijemu ili u Vojvodini, nanizale su se kuće uzduž uličnih pločnika jedna do druge. Kuće su obično užom stranom okrenute na ulicu, jer su dvorišta – zbog guste naseljenosti – razmjerno malena. Često ostaje jedva dovoljno fronte uz kuću za provoz. Iako Virovci nisu dali nikakav svoj tip kuće, oni su ovaj stari tip nastojali izvana i iznutra što bolje uskladiti s iskustvima i usavršenjima građevinske prakse. Time su i shigijenske strane postigli mnogo. Tako su u sobama uobičajili polagati podove iz mekanog drveta. U hodnicima i djelomice u kuhinji, tj. pored štednjaka, zatim u komorama i sličnim prostorijama redovito prave betonske podove. Svi su ti podovi trajni, lako se peru, u usporedbi sa zemljanim podovima imaju oni i drugih prednosti koje ovdje nije potrebno nabrajati. Tako isto žbuka, vanjska i nutarnja, kao i žbuka stropova, pravi se posvuda u kući i dobre je kvalitete. Ovo je također od osobite higijenske važnosti: glatka, fina žbuka čišća je i svjetlija od hrapave: na hrapavoj žbuki lakše se hvata i bolje se drži prašina i plijesan.“

Hvalio je to što su Virovci umjesto starinskih štednjaka koristili zidane ili željezne štednjake kojima se sigurnije, brže i bolje priprema topla hrana. Istaknuo je da stanovnici u pećnicama suše i sireve (prge) koji na taj način nisu izloženi muhama. No, kritizirao je što su mnoge kuće vlažne te što se uobičajilo da se podižu najmanje 50 centimetara iznad površine, a to nije dovoljna zaštita od velike vlage. Naveo je također da sobe imaju dovoljno velike i dobre prozore, ali i gornje prozore (oberlicht). Ukrašene su cvijećem u loncima ili svježim cvijećem u vazama, prostiračima od rogozine ili sagova tkanih od šarenih krpica, a muholovke štite prostorije od muha.

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Podravske širine