U proljeće 1848. godine revolucija se širila iz Beča i na druge dijelove Habsburške Monarhije. Tako je početkom svibnja te godine došao nalog Đurđevečkoj pukovniji da krene na talijansko ratište i stavi se pod zapovjedništvo feldmaršala Josepha Radetzkyja. Pošli su 4. i 5. svibnja 1848. godine u rat mnogi Podravcu, a neki od njih se, nažalost, nisu vratili.

Poznati ilirac i pjesnik Ferdo Rusan spjevao je „Oprostnicu krajišnikah varaždinskih prigodom polaska njihova u Italiju dne 4. i 5. svibnja 1848. godine“.

 

Oró veće ponositi

Krilih trese, da pohiti

U preburni dol i goru,

Pravdi vaka na podporu.

 

Ajd u borbu, ajd u boj!

Pevajući smjeli „oj“.

 

Hai, i zvono tuče bojno,

Na polazak nepokojno;

Sve se giblje manje, više,

Kano more burka, niše.

 

Berzo, berzo Gjurgjevčani!

I vi bratjo Križevčani.

Čujte sile, mir propada,

Car na u boj zove sada.

 

Ferdinande, kralj od Boga,

Ti se pak neboj zloga.

Dok se Slavjan bori za te,

Dok junačka vera cvate.

 

Da, al’ i Ti – posve zdrave, –

Njegva čuvaj doma prava,

Il se vrati, il nevrati,

S tim mu žertvu njegvu plati.

 

Da on posle sretna boja,

‘zgubi plaću, prava svoja;

Da pomože stert slobodu,

Na tom njega neima brodu.

 

U nastavšem duhu veka,

Cerpit želi i on leka;

Ma se dizó oblak tmasti,

Narodnost mu mora cvasti.

 

Svud i svakud, glas je sada, –

Njegov jezik da zavlada:

To sudište, to borište,

Od pravice danas ište.

 

I on želi stare niti,

S boljma veće zameniti,

Sve prijašnje krive staze,

Noge pravde da pogaze.

 

S bogom sada naše blago!

Domovine sunce drago;

Tvojih trakah zlata paša,

Bit će uvijek misao naša.

 

S bogom oči zaplakane,

Neumerle za nas rane;

Domovino, diši slogom,

Mi idemo, ostan s bogom!