Stolar Blaž Šimonji rođen je u Donjoj Stubici 1840-ih. U Đurđevec je stigao u potrazi za poslom. Kao udovac oženio je 1869. godine švelju Anu Gljivar. U braku im se rodilo osmero djece. Kćer Marija (1868.) udala se u župu Csokonya u Ugarskoj, Aurora Amalija (1876.) u Kostajnicu, a Katarina (1880.) za trgovačkog pomoćnika kod trgovca Brennera Ferdu Kovačevića. Sin Mijo (1877.) krenuo je očevim stopama i stanovito vrijeme radio je u Novom Sadu u Vojvodini. Najmlađi sin Petar (1883.) poginuo je kao vojnik u Prvome svjetskom ratu u veljači 1915. godine, a dvoje djece im je umrlo. Najstariji sin Ivan (1873.) također je izučio za stolara i zaposlio se u Bjelovaru. Oženio je Dragu Kešuc iz Bjelovara, kćer Đure Kešuca, umirovljenog nadziratelja brzojava na pošti. Tako je Blaž Šimonji ostao sam, jer mu je 1896. umrla supruga Ana. Kuća u kojoj su živjeli nalazila se na uglu Ulice Kralja Tomislava i Ulice Grgura Karlovčana. Blaž Šimonji kuću je prodao trgovcu Petru Tomcu 1910. godine, i po svemu sudeći odselili su se k sinu Ivanu u Bjelovar. Zato i nemamo podatke o njegovoj smrti. Nejasno je zašto je sin Ivan 1900. godine dao na prodaju tri kuće u Bjelovaru: jednu u Uskoj ulici s vrtom od pola jutra i dvije u Ferdinandovačkoj ulici, od toga se u jednoj prije nalazila trgovina i gostionica, s potkućnicom od dva jutra. Toliku imovinu nije mogao steći sa stolarijom, nego prije da je riječ o ženinom nasljedstvu. Ne zna se jesu li nekretnine prodane i jesu li Ivan i Blaž Šimonji više živjeli u Bjelovaru. Sudbina obitelji Šimonji očiti je primjer izumiranja jedne đurđevečke obitelji.