Nekadašnje drvene kuće pokrivene slamom ili drvenom šindrom bile su idealna meta brojnih požara u Đurđevcu koji su znali poharati po nekoliko ulica sa svim kućama i gospodarskim zgradama. Stoga je mještanima oduvijek bilo u interesu spas od vatrene stihije. Ugasiti požar kantama bila je nemoguće, no pojavom prvih vatrogasnih štrcaljki bilo je mnogo lakše, premda jedna štrcaljka na velikom požarištu također nije ulijevala puno nade. O točnoj godini osnutku vatrogasnoga društva u Đurđevcu mjesni vatrogasci godinama raspravljaju. Iz dosad prikupljenih podataka može se reći da je ono osnovano 1890. godine. Poznato je da su prvi sastanci inicijativnog odbora održani 1889. te nastavljeni iduće godine, kada je održana skupština te napisana pravila društva koja je vlast odobrila tek 20. srpnja iste godine. Stoga taj dan možemo smatrati službenim datumom osnutka vatrogasnoga društva. Osnivači društva bili su župnik Josip Banješ, te domaći uglednici Emanuel Braun, Ferdo Brenner, Josip Boroš, Franjo Quinz, Josip Kohn, Josip Marenić, Ignac Hirschler, Mijo Maitz i Mijo Mihinić. Za nadvojvodu i predsjednika društva izabran je kotarski predstojnik Stjepan Kenfelja a za tajnika Josip Boroš. Domaćim vatrogascima ni danas nije jasno zašto je tako kasno došlo do osnutka društva, jer su u to vrijeme u skoro svim većim selima u okruženju društva već bila osnovana. Vatrogasnu aktivnost u Đurđevcu pratimo još od 1863. godine, kada je zabilježeno postojanje privatne štrcaljke, a doskora i druge, s kojima su gasili požare u Đurđevcu i okolnim mjestima. Dakle, Đurđevčani su imali organiziranu djelatnu protupožarnu zaštitu, kao i određenu grupu gasitelja koju su smatrali društvom, ali ono nije bilo službeno registrirano sve do 1890. godine.