Isti Đurđevčani, odnosno ista interesna skupina (poduzetnici, veleposjednici, Židovi) koja je 1894. godine osnovala Prvu podravsku dioničarsku štedionicu u Đurđevcu, pokrenula je 1897. godine i novčarsku ustanovu Zadrugu za uzajamnu pomoć. Ona je bila namijenjena obrtnicima i seljacima a pokrenuta je prvenstveno kao odgovor na konkurentnu tada novoosnovanu Banku za Podravinu u Đurđevcu. Djelovala je do 1905. godine, kada se pripojila Prvoj podravskoj dioničarskoj štedionici, kod koje je imala račun. Članovi zadruge poticali su se na štednju u zadruzi. Godine 1901. svojim je članovima davala zajmove uz 5 % kamata. Upisivalo se i tjedno uplaćivalo po 20 filira upisnine, što je davalo pravo na zajam od 40 kruna. Koliko puta se tko upisao toliko je puta imao pravo na zajam od 40 kuna. Dobitnici zajma određivali su se ždrijebom. Otplata zajma trajala je oko 3,5 godine. Na čelu ravnateljstva stajao je odvjetnik Iso Lichtenberg, s medičarom Lujom Zajčekom kao podravnateljem. Članovi ravnateljstva bili su još učitelj Milan Poljak, trgovci Ferdo Brenner, Jakob Gottlieb i Josip Kohn, te gostioničar Franjo Grdan. U nadzorni odbor ušli su industrijalac Emanuel Braun, općinski bilježnik Nikola Kovačić i veleposjednik Ivan Nöthig.

Razglednica iz zbirke Martina Mahovića