Prije pojave modernih tvornica opeke (ciglana) uz svako veće selo postojale su manja gliništa gdje se kopala glina za izradu cigle. One su pečene u poljskim pećima koje su građene uz sama gliništa. Sirove cigle slagane su po određenom redu na jednu hrpu a okolo njih one pečene. Cijela hrpa potom se obložila glinom i predstavljala je jednu peć. Unutar peći bilo je nekoliko ložišta tako da je plamen mogao doprijeti i do zadnje cigle. U njoj se drvima naložila vatra koja je različitim intenzitetom gorjela 8-10 dana, a hladila se 10-14 dana. Da bi se pečena cigla izvadila bilo je potrebno dijelom razgraditi peć. U takvoj peći najbolje pečene opeke bliže su ložištu, a najmanje one stjenkama peći. Zbog toga se i danas kod rušenja starih kuća pronalazi dobro pečene cigle, kao i one prijesne, ali prepečene, zvane cvrtnica. Prva moderna ciglana sa takozvanom kružnom peći na ugljen podignuta je uz cestu između Đurđevca i Virja pred kraj 1899. ili na samome početku 1900. godine. Bila je vlasništvu Šandora Toplaka, vlasnika ciglane u Koprivnici, i Rudolfa Mayera, koji su u kolovozu 1899. godine kupili zemljište pogodno za ciglanu. Krajem 1918. godine ciglanu je preuzeo Domeniko Patriarka, Toplakov zaposlenik i voditelj proizvodnje. Ciglana je bila u pogonu i nakon Drugoga svjetskog rata. Zatvorena je 1970-ih zbog velike konkurencije, nedostatka zemlje i zastarjele tehnologije.