Rudolf Kolibaš porijeklom je iz Novigrada Podravskoga. Sin je Mateja Kolibaša (1831. – 1906.) i Klotilde Kolibaš rođene Ceynar iz Zagreba. Otac Matej bio je krajiški časnik. S 18 godina krenuo je kao dragovoljac u rat s banom Josipom Jelačićem 1848. godine, pa je nakon ratnih godina i vojnih ispita službovao u Beču, Čazmi, Sisku, Bjelovaru i Varaždinu, te na kraju postao potpukovnikom. Kao umirovljenik vratio se kući, a mještani su ga izabrali za dugogodišnjeg načelnika općine. Rudolf je jedan od njihovo devetoro djece, a rođen je 4. svibnja 1877. godine u Bjelovaru. Osnovnu školu završio je u Novigradu, gimnaziju u Zagrebu a šumarstvo u Beču kao vladin stipendist. Radio je od 1898. godine u Virovitici, Ravnoj Gori (do 1902.), a potom do 1916. godine kao kotarski šumar u Slatini. Zatim je bio šumarski nadzornik kod virovitičke županije u Osijeku, a od 1920. godine je šumarski savjetnik kod šumarskog odsjeka Ministarstva šuma i ruda u Zagrebu. Nakon ukidanja tog odsjeka namješten je za šumarskog izvjestitelja požeške županije, 1925. godine imenovan je šumarskim nadsavjetnikom i i oblasnim šumarskim referentom kod Velikog župana Zagrebačke oblasti, poslije banske uprave Savske banovine. Godine 1928. imenovan je višim šumarskim inspektorom. Ostavio je dubok trag u Slatini kao osnivač društva Hrvatskog sokola i tajnik vatrogasnog društva i knjižnice, te pokretač gradnje župne crkve, za što je proglašen počasnim građaninom. Bio je jako vezan u Novigrad, kojeg je svesrdno pomagao, a u Novigradu mu se rodilo i jedno dijete. Sa suprugom Juditom Kolibaš rođenom Layer iz Virovitice imao je četvero djece. Umro je u Zagrebu 11. prosinca 1961. godine.

Izvori: Blaž MAĐER, Časti i dobru zavičaja, pretisak, Zagreb 1992.;  https://www.sumari.hr/sumari/kart.asp?id=9755