Papa Grgur Veliki reformirao je i obnovio bogoslužje. Dao je rimskom kanonu mise koji još i danas upotrebljavamo, obnovio liturgijsko pjevanje i osnovao rimsku školu pjevača, a od njega potječe i zove se Grgurov sakramentar. Skupio je zbirku koralnih melodija koje se njemu u čast zovu gregorijanski koral. Blagdan sv. Grgura Velikog, pape, slavimo 3. rujna, ali je u narodu ostalo pamćenje na prijašnje svetkovanja njegova blagdana 12. ožujka. Uz blagdan sv. Gregura, kako ga kajkavci nazivaju, vezano je tradicionalno predviđanje vremena. U nekadašnje vrijeme, kad je klima bila stalnija u odnosu na današnju, ljudi su se u svojim poslovima oko kuće i u polju ravnali prema blagdanima. Ako su pogledali u kalendar točno se znali kakve klimatske promjene slijede. Poznata je uzrečica Na Gregura sneg do tura!, znači da je tih dana znao biti jedan od posljednjih jačih snjegova. Dakle, Gregur je bio klimatska prekretnica jer je nagovještavao buđenje prirode uzrečicama Gregur tera žabe vun! i Na Gregura žabe regajo!. Pretpostavljamo da su žabe nagoviještale dolazak toplijeg vremena. Ovu klimatsku prekretnicu, odnosno mogućnost vrlo hladnih dana u ožujku, obilježavalo je pak predviđanje da kojo žabo Gregur naje vune, to zakuje, a kojo vnutre to otkuje. Ako su se žabe glasale taj dan smatralo se da će ljeto biti zdravo, ali će zato mak biti pišiv. Ujedno se u to vrijeme počinjalo sa sjetvom prediva (lana).