Fušpan, odnosno Šimšir (Buxus sempervirens L.) je vrsta ukrasnog grma kojeg nalazimo u vrtovima, parkovima i na grobljima. Otporan je na niske temperature i sušu, dugovječan je i podatan za oblikovanje. Oni stariji sjećaju ga se iz vrtova i dvorišta naše seoske gospode. Kad je stigao u Podravinu, teško je reći, ali su ga zasigurno donesli i posadili pripadnici spomenutih obitelji još u 19. stoljeću. Znamo to po mjestu koje je fušpan zauzeo u našoj tradicijskim običajima. Uglavnom je služio za kićenje. Primjerice, do pred kraj 19. stoljeća Podravci nisu znali za božićno drvce, nego su sobu kitili zelenilom i bršljan, ali i fušpanom. Isto tako, upotrebljavao se i prilikom svatovskoga kićenja kuće i konjske zaprege (postelari). Bez fušpana nisu prošli ni pogrebni običaji. Prilikom bdijenja pokojnika čaša sa svetom vodom i grančicom fušpana stajala je na odru ispred nogu pokojnika. Svaki pridošli izvadio bi grančicu fušpana iz čaše i njome blagoslovio pokojnika načinivši znak križa. Dugogodišnju prisutnost fušpana mogu potvrditi i dvije uzrečice, koje očito potvrđuju njegovu dugovječnost, postojanost i trajnost koja se njima prenijela i na čovjeka:

držati se kak fušpan – držati se uspravno, ponosno

sedeti kak fušpan – zasjesti i ne micati se s mjesta