U svakom izvornom mjesnom govoru prisutno je mnoštvo poslovica, uzrečica, izreka, fraza i drugih frazeoloških jedinica. Sve su one nastale tijekom vremena među ljudima koji su ih osmišljavali i koristili. Nastajale su u specifičnim uvjetima potaknute kakvom zgodom, pojedinim osobama, životinjama, predmetima, zbivanjima u prirodi, i drugim situacijama. Budući da su Romi u Virju bili prisutni u većem broju, itekako su dobro poslužili u stvaranju spomenutih narodnih umotvorina. Pronicljivi pojedinci dobro su iskoristili romsku narav, ponašanje, izgled i ostale njihove negativne, ali i pozitivne osobine, posebno njihovu sklonost krađi, prevarama i skitnji kako bi novostvorene poslovice i druge fraze primijenili u svakodnevnom životu. Među njima ima i frazeoloških jedinca u kojima se Romi samo spominju, iako one o njima samima ništa ne govore. Romi su samo poslužili pojedincima kao inspiracija u njihovu osmišljavanju. Tome je veliki doprinos dao Virovec Pero Lukanec, koji je dugogodišnjim prikupljanjem sakupio zavidnu zbirku usmenog narodnog blaga. Između ostaloga tu su nalaze i umotvorine koje su nastale na primjeru virovskih Roma:

Ače Cigan najde na potu motiko, preskoči jo i pri prvi hiži viče: “Hote ljudi gledet, nekaj je na potu, skorom me je zgrizlo

Ače je crn, ne Cigan

Cigan kalampar (šatorac) na jočigled fkra(d)ne

Cigan se je ftopil (u posudi nema vode)

Cigani se (samo) spovedo na Molvaj na Vuzmeni pondeljek

Cigani so gospoda, gospoda so Cigani

Ciganica gače, da ji f torbo skače

Ciganica je štruklje kušnola (prigorjelo je jelo)

Ciganici (je)crn obraz, al puna torba

Ciganski se pogađaj, al pošteno plačaj

De Cigani i logari pijo, tu je dobro vino

De so kalampari nema mesta koritarom

Ide na pijac kaj bodo imeli Cigani za koga konje vezati

Ja poj(d)em na spoved dok i Cigani

Kalamparsko kobilo vudri i idi dalje, dok i ne crkne

Mati je mati, pa makar i crna Ciganica

Ni si Cigani neso crni

Pitali Cigana, kej je za njega najvekša nesreća. „Prazna torba“, otpovrne on

Pšenica – Ciganica

Saki Cigan svega konja fali

Sreča je (velika) Ciganica

Zašlo mu je f cigansko vuličko (kada čovjeku ode dio hrane u dušnik pa se zakašlja ili se počne daviti)

Zabilježena je i jedna pjesma rugalica koja se odnosi na Cigane. Riječ je stihovima i notama pjesme što ju je zapisao učitelj i zapisivač narodnih napjeva Zlatko Špoljar u razdoblju od 1927. do 1938. godine kada je u potrazi za narodnim napjevima posjećivao Virje i virovske konake. Pero Lukanec i u ovom je slučaju svojevrsni sakupljač jer je za Špoljara pronalazio na terenu kazivače i dogovarao susrete, a ovaj je samo dolazio i zapisivao ih. Pjesmu Cigani se legu otpjevala mu je Agata Žganić rođena Vencl (1880. – 1939.) iz Novog Virja. Stihovi glase: Cigani se legu, na visokom bregu, / Ef fej, čindi fej, / čikitura finju fej, / mila Marice!/ Ciganice male podigale glave, / Ej fej,… / A Ciganke velike isplazile jezike, / Ej fej,… /.