Rikardo Filipašić rođen je u Varaždinu 30. ožujka 1849. godine od oca krojača Alojza Filipašića i majke Alojzije rođene Švelec. Gimnaziju polazio je u Varaždinu (1859. – 1865.) a teologiju studirao je u Zagrebu. Za svećenika zaređen je 1871. godine. Od 1872. bio je kapelan u Sladojevcima, od 1873. u Voći, a od 1874. do 1890. godine u Lukaču. Upravljao je župom u Podravskim Sesvetama od 1891. do 1894. godine, kada je postao župnikom. U Lukaču je bio jedan od osnivača štedno-pripomoćne zadruge 1882. godine. U književnosti se javio budnicama, domoljubnim lirskim pjesmama i baladama u Bosiljku (1865. – 1868.), Danici ilirskoj (1866.), Dragoljubu (1867. – 1868.) i sjemeništnom listu Vili (1867.–1868.), koji je 1870. godine uređivao. Služio se stihom i stilom narodnih pjesama i nasljedovao je mažuranićevsko-preradovićevsko stihovanje ne izgradivši vlastita izraza. Surađivao je u Zagrebačkom katoličkom listu (1870.), Pučkom prijatelju (1870.), Pučkim novinama (1879.) i Danici (koledar, 1882.). Preveo je sa slovačkoga djelo Nauk o domaćem uzgoju ili Glavna pravila kršćanske gojitbe (Zagreb, 1884.). Objavljivao je pod pseudonimima i šiframa Filipašić, Ž. F., Žark, F-ć, Rikardo F-ć, Ž. F…ć Varaždinski, Žarkoljub F., Žarkoljub F…p..ić, Žarkoljub Filipašić. Umro je od upale pluća 10. travnja 1897. godine u Podravskim Sesvetama a pokopao ga je đurđevečki župnik Josip Banješ.