Đuru Melinčevića odabrali smo zbog njegova zanimljivog i tragičnog životnog puta za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Rođen je Čepelovcu 22. travnja 1913. godine od oca Tome Melinčevića i majke Marije Melinčević rođene Lebinec. Nakon završene osnovne škole ostao je kod kuće na gruntu, ali ga je neimaština natjerala u potragu za poslom. Prijavio se na natječaj i primljen je u podoficirsku školu, pa je nakon završene škole služio kao podoficir u jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci do 1939. godine. Tada je zbog nekih razloga napustio vojnu službu i vratio se kući, ali je pred napad njemačkih snaga na Kraljevinu Jugoslaviju mobiliziran. Tijekom napada zarobili su ga Nijemci i poslali u logor u Njemačku. Potom je zajedno s Hrvatima pušten, a kad se vratio kući morao je u vojsku Nezavisne Države Hrvatske. Dobio je čin stožernog narednika i upućen je u Petrinju. No, krajem 1942. godine pobjegao je iz domobranstva i pristupio partizanima. Tu je ratovao do ljeta 1944. godine, kada je zarobljen na Žumberku. Oko mjesec dana proveo je u zatvoru u Karlovcu a potom je prebačen u zatvor na Savskoj cesti u Zagrebu. Nakon toga je u većoj skupini zatvorenika prebačen na rad u tvornicu u Silerthall-Erdsmandorfu u Njemačkoj. Tu je s još dvojicom Hrvata uspio pobjeći u studenome 1944. godine. Nakon višetjednog lutanja po šumama i snijegu napokon su shvatili da se nalaze u Češkoj. Tek krajem prosinca napola smrznuti nabasali su na češke partizane odreda Jan Kozina, kojima su se priključili. Nastavio se boriti među Česima, sve do pogibije zadnjeg dana rata 12. svibnja 1945. godine u selu Svratka kod Hlinska. Godine 1947. posmrtno je odlikovan za vojničke zasluge od predsjednika Čehoslovačke Edvarda Beneša. Izvjesno vrijeme nakon rata nije se znalo za njegovu sudbinu. Vjerovalo se da je stradao negdje na Križnom putu. O njegovom putu svjedočio je jedan suborac koji je zajedno s njim pobjegao iz tvornice u Njemačkoj.