Svima su nam uglavnom poznati nazivi naših ptica. No, kako su ih nazivali naši pretci u prošlim vremenima vidjet ćemo u nastavku teksta. O njima su pisali Đurđevčan Tomo Jalžebetić i Josip Tomec iz Virja krajem 19. stoljeća. Okvirno ih možemo podijeliti na ptice nalazeće oko naselja, poljske i šumske ptice i ptice močvarnih područja. Oko kuća zatičemo brojne vrapce, divje golobe, grlice, čičure (ševe), seničice (sjenice), brzgele (brgljezi), vrane, garvane (gavrane), srake (svrake), soje / sohe (sove), lastavice i pastirčice (pastirice). U polju i livadama zadržavaju se: žotovolke (žutovoljke), fazani, pučpurike (trčke), jerebice (jarebice), prepelice, recli (vrsta ptice pjevice), šlufke (šljuke livadarke), srnatke (strnadice), zebe i štigleci (češljugare). Uz vode i močvare nastanjene su: divje race i goske (divlje patke i guske), šnefi (šljuke bene), divje kokoške (barske šljuke), popeki (liske), pinđulače (rode), čaple, gvaki (gaki kvakavci), vodeni biki (bukavci nebogledi) i trsteni vrapci. Tomec patke dijeli na romce i škrebetalke. U šumama žive: kajnuri (ptice sokolovke), kobici (kobci), pastolovke (nepoznata ptica), soje / sohe, kreštelke (šojke), drozdi (drozdovi), kosuri (kosovi), srački (svračci), futvači (pupavci), škvorci (čvorci), deteli (djetlići), žone (žune), vijoglafke, palčeki / palčeci (palčići), pilki (piljci), voge (vuge), seničice, kukuvače (kukavice) i đinđiberi / slavički (slavuji).