Mijo Ljubić rođen je u Virju 12. kolovoza 1857. godine. Roditelji bili su mu Mijo i Ana rođena Zubanović. Otac je u vrijeme Vojne krajine bio učitelj, a kasnije pisar. Poznato je da je od 1883. do 1884. godine radio kao općinski pisar u Đurđevcu. I sin Mijo Ljubić postao je učiteljem. Službovao je u Slavoniji: u Privlaki (1881. – 1885.), gdje je ujedno i ravnao školom, zatim u Cerni (1885. – 1889.), a potom u Vinkovcima (1889. – 1908.) kao ravnatelj niže i više djevojačke škole. Iz Vinkovaca je premješten na mjesto županijskog školskog nadzornika u Virovitici (1912.), a nakon toga na isto mjesto u Osijeku. Tu je umirovljen 1916., a umro je 25. veljače 1929. godine, vjerojatno također u Osijeku. Obnašao je dužnost potpredsjednika Učiteljskog društva u Brodu i tajnika podružnice Gospodarskog društva u Vinkovcima. Davao je mnoga stručna predavanja iz svilarstva, pčelarstva i voćarstva. Od 1918. godine pa do smrti bio je glavni urednik časopisa Hrvatska pčela, koji je izlazio u Osijeku. Članke o spomenutim temama, kao i razne prikaze objavljivao je u časopisima i glasilima: Napredak (1879.), Hrvatska pčela (1918., 1920. – 1929.), Vjesnik županije virovitičke (1915. – 1920.), Gospodarski list (1888.) i Jugoslavenski pčelarski pregled (1926.). Sličnim radovima javio se i u dvama zbornicima, a u Vinkovcima priredio je dvije knjige o vinarstvu (1898., 1902.) i jednu o pčelarstvu (1902.). Brat je Peroslava (Petra) Ljubića, tiskara, izdavača i novinara. Najmlađi brat Franjo (1871.) bio je učitelj u Kalinovcu, gdje se ustrijelio iz pištolja 1881. godine. U Kalinovcu je i pokopan. U povijesnim izvorima Mijo se uvijek spominje imenom Miloš.