Čitajući tekstove o povijesti srednjovjekovnih naselja i vlastelinstava u podravskom kraju nemali broj puta naići ćemo na malte u pojedinim naseljima, na kojima se ubirala pristojba zvana maltarina. Dakle, maltarina (prema njem. Maut, staronjem. mūta – plaćanje, dažbina) je pristojba što su je ondašnji feudalni gospodari, gradovi i samostani ubirali za robu i vozila u prolazu prilikom stupanja na njihovo zemljište. Pod različitim imenima spominje se u Europi već od ranoga srednjeg vijeka. Možemo pretpostaviti da su na maltama boravili vlastelinovi ljudi koji su kontrolirali prolaz i ubirali pristojbu na cestama, mostovima i skelama. Tako se malta, primjerice, spominje na prostoru današnje Svete Ane, u Svetoj Elizabeti pokraj današnjeg Plavšinca, u selima Županci, Podgradya, Predimih i Kernyn (Sesvete) na području đurđevečko-prodavičkog vlastelinstva. Takva jedna malta postojala je nedaleko od Pitomače na krajiškom području, odnosno na granici Vojne krajine i Slavonije, koja je funkcionirala sve do 1. travnja 1877. godine, kada je ukinuta. Prihod ove malte bio je namijenjen za održavanje cesta i mostova.