Željeznička pruga stigla je u naš kraj 1900. godine iz Bjelovara u Kloštar Podravski. Puno kasnije, o toj pruzi među narodom širila se priča da je pruga bila zamišljena na pravcu Bjelovar-Đurđevec, i da je trebala prolaziti pored Čepelovca. Navodno je vitez Petar von Trezić svojim ugledom ovu nakanu osujetio jer nije želio da mu vlakovi tutnje podno zidova njegove kurije. No, to je samo priča nastala iz tko zna kakvih razloga. Ali je zato zaista bilo natezanja oko gradnje trase pruge u Đurđevcu 1909. godine. Pruga se gradila od Kloštra prema Virju. Glavni željeznički kolodvor u Đurđevcu sagrađen je na Zemanovom gruntišču u predjelu Za Keličevem, uz poljski put koji je vodio od sajmišta na Ledinaj prema polju pravcem današnje Kolodvorske ulice. Takozvana mala stanica, Gjurgjevac-mlin, smještena je desno od ceste prema Šemovcima, iza posljednjih kuća današnje Bjelovarske ulice. Zgrada još uvijek odolijeva vremenu. Stanica je dobila ime po paromlinu Podravina d. d., koji se nalazio na brijegu u Bjelovarskoj ulici. Za gradnju pruge od kolodvora prema Virju postojale su dvije opcije. Prema prvoj, pruga bi se pružala prema Maitzovom paromlinu u Vinogradskoj ulici pa do sporedne stanice, i to po suhom terenu i izvan naselja. Druga trasa zamišljena je da ulazi među kuće na Ledinaj i dalje u pravcu sporedne stanice, ali po močvarnom terenu i do tri metra nižim od ulične razine. Ovdje je vrlo očito da su dvije interesne skupine nastojale svaka dovući prugu čim bliže svoga paromlina. Jača interesna skupina izborila se već prije čak i za stanicu koja je nosila ime poduzeća.  Obje strane željele su osigurati dolazak pruge blizu paromlina i eventualnu kad-tad dogradnju gospodarskog kolosijeka. Na kraju je izabran treći, odnosno današnji pravac, koji se pruža od kolodvora uz Hodalićeve kuće prema sporednoj stanici po močvarnom terenu nižim dva metra od ulice. Prema riječima graditelja, ovaj pravac je bio za kilometar kraći od ostala dva. Na kraju željeznička pruga nijednom mlinu nije bila predaleko za dovoz brašna na utovar.