Uslijed srpskog terora u bivšoj monarhističkoj Jugoslaviji mnogi su Hrvati osjetili batinu na svojim leđima, a neki su dali i svoj život. Tako se seljak Ivan Sedmak iz Đurđevca vratio uvečer 3. veljače iz Velikog Trgovišća u Zagreb, gdje je na glavnome željezničkom kolodvoru namjeravao kupiti voznu kartu do Đurđevca. U Zagorju je prodao svoje bikove, pa je htio još istog dana stići kući. Budući da je bila gužva na blagajni netko mu je ukrao gunj koji je nosio sa sobom. Počeo je vikati da je pokraden, pa se začas pojavio jedan oružnik, a potom i časnik, te ga odvedoše u jednu sobicu. Međutim, u sobici ga je čekalo iznenađenje. Časnik nije počeo s utvrđivanjem činjenica ne bi li pronašao lopova, već je Sedmaka upitao, odakle je. Kad je rekao da je iz Đurđevca, časnik mu uzvrati: A, ti si republkanac! Na to ga je dva puta udario po licu, a pridružio mu se i oružnik koji ga je počeo tući palicom po glavi i tijelu. Sedmak je shvatio da se tu ne traži lopova, nego utvrđuje njegovo političko opredjeljenje. Zbog toga nije odgovarao na postavljena pitanja, pa su ovi još žešće udarali, a na kraju ga izbacili van. U napola svjesnom stanju prihvatio ga je neki željeznički službenik te odveo do bunara, te mu izvukao vode i pomogao mu da se opere od krvi. Na kraju mu je rekao da je još dobro prošao, jer su nedavno nasmrt pretukli nekog željezničara. O ovom nemilom događaju pisalo je  u ondašnjim glasilima, Slobodnom domu i Ličkom Hrvatu.