Vladimir Čačić  je dio svoga radnog staža proveo u Đurđevcu kao kotarski sudac od 1894. do 1897. godine. Istovremeno je bio županijski zastupnik i član Matice hrvatske, a supruga Irena Čačić rođena Antolić zabilježena je kao članica Crvenoga križa. Čačić je rođen u Osijeku 18. studenog 1857. godine od oca Ivana Čačića i majke Barbare Čačić rođene Havuljak. Kao kotarski sudac radio je u Đurđevcu, Ogulinu (1907. – 1909). i Zagrebu (1910.). Umirovljen je u zvanju banskog savjetnika. Poznat je po tome što je sudio Stjepanu Radiću 1903. godine u Zagrebu. Bavio se publicističkom djelatnošću, objavljujući najprije prigodne napise u Domovini (1873.), Bršljanu (1890. – 1891.) i Mjesečniku Pravničkoga družtva u Zagrebu (1902., 1904.), te poslije u zagrebačkim Novostima (1926., 1927.) i Obzoru (1926.). Pisao je vrlo uspješno i glazbene kritike u Viencu (1899. –1903.), Narodnim novinama (1902., 1904., 1913. – 1915.), Obzoru (1921., 1926.) i Jutarnjem listu (1924., 1935.). U osvrtima je iscrpno izvješćivao o svakoj izvedenoj skladbi, ocjenjujući kritički izvođače, odnosno način interpretacije, te se predstavio kao glazbeno naobražen pisac i posebno kao poznavatelj gudaćih instrumenata i komorne glazbe. Umro je u Zagrebu 30. rujna 1938. godine.