Adama Gruslinga uvrstili smo među zaslužne Podravce jer je 1910. godine u stihovima pisao o legendi o Picokima u časopisu Pučka prosvjeta. Osim toga, nešto više od sedam godina živio je i radio u Virju kao učitelj.  Pedagog i publicist Adam Grusling rođen je 26. prosinca 1854. godine u Žubrici pore Suhopolja. Roditelji su mu bili Petar Grusling i Terezija Grusling rođena Frei. Pučku školu polazio je u Cabuni a preparandiju u Zagrebu. Bio je učitelj na pučkim školama u Budanici (1879. – 1882.), Suhopolju (1882. – 1893.) i Zagrebu (1893. – 1896.), višim pučkim školama u Karlovcu (1896.), Krapini (1896. – 1897.) i Brodu na Savi (1897. – 1909.), te ravnatelj niže i više pučke škole u Virju od svibnja 1909. do kraja 1917. i više pučke škole u Slatini (1918. – 1920.), kada je umirovljen. U Slatini je ostao živjeti sve do svoje smrti. Proučavao je školsko zakonodavstvo, zauzimao se za uvođenje nižih realnih gimnazija umjesto viših pučkih škola i metodičko-didaktičku reformu nastavnih planova i predmeta te se sukobljavao s protureformnim pedagoškim krugovima. Također se zauzimao za očuvanje nastave vjeronauka u osnovnim školama. Razmatrao je pedagoški rad D. Trstenjaka te moralne probleme mladeži, a zanimao se i za poljodjelsku problematiku. Njegov teorijski pedagoški rad u cjelini nema osobite znanstvene vrijednosti, ali je važan s obzirom na oskudnost pedagoške literature toga vremena. Pisao je i poeziju te objavio jednu zbirku Vade mecum (Osijek, 1907.). Svoje pedagoške i ostale članke objavio je u čak 27 časopisa i glasila.

Izvor: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8141