Jedan od poznatijih časnika rodom iz Virja je general Mijo Lukić. Rođen je u Virju 24. rujna 1886. godine kao prvo od šestero djece Lovre i Regine Lukić rođ. Ljubić u staroj virovskoj graničarskoj obitelji. Školovao se u rodnom Virju, a zatim u Bjelovaru i Karlovcu te na Vojnoj akademiji u Beču gdje je završio školovanje baš pred početak Prvoga svjetskog rata.

U Prvom svjetskom ratu sudjelovao je kao časnik austro-ugarske vojske, a 1918. godine je kao časnik prešao u vojsku Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Tu je službovao do Travanjskog rata 1941. godine, odnosno do sloma Jugoslavije. Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske postao je zapovjednikom Osječke divizije, a u srpnju 1941. godine zapovjednikom Ličke divizije. Uz to je bio generalni inspektor pješaštva. Do 1943. godine bio je zapovjednik III. domobranskog korpusa. Naime, te je godine umirovljen jer se protivio odlasku Hrvata u njemačke vojne jedinice i na istočno bojište. Također je zagovarao hrvatske interese u odnosu na njemačku eksploataciju zemlje. Zbog toga je u 57. godini života otišao u mirovinu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata bio je u komunističkoj Jugoslaviji osuđen na desetgodišnji zatvor.

Živio je u Osijeku gdje je osnovao obitelj 1921. godine. Ondje mu se 1922. godine rodio sin Darko Lukić – poznati hrvatski pijanist čije ime nosi godišnja nagrada za mlade neafirmirane umjetnike. General Mijo Lukić umro je 18. srpnja 1961. godine i pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.