Ovu biljku koja uspijeva na močvarnom tlu, odnosno uz tekuće i stajaće vode, nepravedno smatramo neuglednim drvetom među ostalim koje uspijeva u ovome dijelu Podravine. Miroslav Dolenec Dravski vrbe smatra elementarnim raslinjem Podravine jer ih susrećemo na svakom koraku i one podravskoj nizini daju osnovni ton, pečat i određeni štimung te fundamentalnu karakteristiku. Vrbak (vrbova šuma) i vrbovo grmlje atraktivno je u svako godišnje doba. Ovdje vrba među prvima naviješta proljeće kada propupa i procvate cvjetovima koje nazivamo mačkima ili mica-macama. To je ujedno i prvo cvijeće u godini koje stavljamo u vaze, a ako rascvjetalu vrbovu graničicu s drugim cvjetnim granama odnesemo na Cvjetnicu u crkvu na blagoslov, ona dobiva i vjersku simboliku.

Vrba izuzetno brzo raste i to na tlima loše kakvoće i ne treba posebno brinuti oko njezinog rasta. Zataknemo li vrbovu graničicu u vlažno tlo, ona će se primiti i za nekoliko godina imamo veliko stablo ili grm ako ju „kleštrimo“ (opsijecamo grane). Iako vrbovo drvo nije pogodno za ogrjev, ono ima namjenu u izradi posuda: kopajni, strugajne, korita i drugo. Od podatne šibe mogu se izraditi najrazličitiji pleteni proizvodi: korpe, cekeri, ali i virjani za kukuruz te pletene ograde. Posebno su zanimljive fučkalke – frule koje se mogu izraditi od vrbovih grana. Podravci razlikuju žensko stablo vrbe od muškog stabla koje se naziva „vrbec“ i prema spolu daju vrbovom drvetu namjenu (jer je vrbec tvrđi od vrbe). Ipak najjednostavnija upotreba vrbe počiva u tome što daje hlad na podravskim sinokošama i ujedno označava međe među njima.

Autor fotografija: Marijan Slunjski