Jeste li znali da se u đurđevečkom govoru dunje nazivaju kutinama? Ovu biljku mirišljavih i opjevanih plodova relativno rijetko nalazimo u našim dvorištima, vrtovima i vinogradima. Možda ni u prošlosti nije bilo mnogo pitomih stabala kutine. Stariji ljudi kažu da ne želi rasti na svakom mjestu. Naime, kutine vole toplinu (ipak je to izvorno tropska biljka). Stoga su ih sadili na pogodnim mjestima u dvorištu ili, mnogo češće, u vinogradima.

Gotovo je nepoznata raznolikost namjene plodova kutine. Svi znamo da se stavljaju na ormare i odande šire intenzivan i ugodan miris „po stanju“. Bude asocijacije na jesen i prolaznost života te potiču sjetne osjećaje. Međutim, kad su kutine dostajale (omekšale) jer su plodovi tvrdi od njih se mogao praviti pekmez (točnije marmelada). Plodovi su služili i za pravljenje kompota, a gazdarice su kriške kutine stavljale kao začin hrani (primjerice u kuhano zelje). Kako li su samo znale da plodovi kutine obiluju vitaminom C i drugim ljudskom organizmu korisnim tvarima toliko potrebnima u hladnom dijelu godine.

Imate li kutinu ili njezino stablo pronađete u divljini, pokupite i spremite plodove jer su blagotvorni. Naslagani na starinskom ili novom ormaru biti će slika ugodna oku, a miris ugodan svima koji će boraviti u sobi. Mogli bismo pokušati i zasaditi kutinu!