Na Đurđevo se pored tradicionalnog proščejna odvijalo i „kupovanje“ sluga koji su radili na imanjima imućnijih seljaka. Taj se običaj nije održavao samo u Đurđevcu, već i u drugim podravskim selima. Sluge su bili momci iz siromašnijih kuća u Đurđevcu i okolici, ali i iz pridravskih sela u Mađarskoj. Oni su radili sve poslove na seoskom imanju, kao i na konacima. Služenje je trajalo od Đurđeva do Đurđeva.

Plaćani su u novcu, odjeći i obući, a poneki su radili za jelo i prenoćište. Ako je sluga bio dobar i vrijedan, znao je služiti i više godina. Bilo je slučajeva da je takav sluga oženio gazdinu kćer, te postao zetom i budućim gazdom, pogotovo ako tast nije imao muškoga nasljednika. „Kupovanje“ sluga odvijalo se prijepodne pored crkve. Tu su se gazde nadmetali tko će više dati za pojedinog slugu. Bogatiji gazde držali su i po nekoliko njih. Za dobroga slugu svi su se borili, pa je znala nastati i svađa pri nadmetanju, pogotovo poratnih godina kad je nedostajalo muške radne snage. Sluga početnik nikad nije mogao biti plaćen kao „stari“ sluga, makar koliko bio marljiv. Ako se pokazao dobrim, tek nagodinu bi dobio veću plaću. Koji se nisu pokazali dobrima; lijenčine, oni skloni piću i sitnoj krađi, izgubili su svaku priliku za novi posao.