Stopa je drvena naprava neizostavna u procesu obrade stabljika konoplje i lana. Služila je za lomljenje stabljike nakon čega su se dobila gruba vlakna i drvenasti otpad zvan pozderje. Stopa se sastojala od dva masivnih komada drveta. Na prednjem vrhu donjega fiksnog dijela stope urezana su rebrasta „usta“ od 3-4 utora (zobi). U njih su ulijegala 2-3 utora gornjega pomičnog dijela. Gaženjem kraja izduženoga gornjeg dijela, koji se time podizao i spuštao, stvarao se otvor u koji su se polagale ročice. Žena (tokajla) je, ili muškarac, stajala na gornjem dijelu jednom nogom na prednjoj a drugom na stražnjoj strani. Pokretima nogu udarala je gornjim dijelom pa so zobi trgali stabljike koje je druga žena pomicala koliko je bilo potrebno. Takva konoplja išla je na daljnju doradu na trlico. Prije toga konoplja i lan bila je osušena i složena v ročice.

Na crnobijeloj fotografiji prikazana je stopa koja je radila na istom principu a služila je za mrvljenje bundevinih koštica od kojih se nakon kuhanja dobilo bundevino crno ulje. Na vrhu gornjega pokretnog dijela usađen je tokač, drveni bat koji je ulazio u rupu donjeg dijela i tako mrvio koštice.

Postoji i jedna prigodna pjesma u Đurđevcu, zvana tokajlska pesma, koju su pjevale djevojke na dvorištu dok su radile na stope. Prilikom rada bile su okrenute prema ulici po kojoj su na kolima znali prolaziti momci. Dogovorile su se s djecom da paze i jave im kad bi naišao koji poznati momak. Tada bi, da se našale na njegov račun, zapjevale pjesmu u kojoj bi se spominjala njegova djevojka. Na primjer: Voza vozi, voza vozi, Petar Perokovič / Otpri vrata, otpri vrata Jurišička Bara / I ta druga, i ta druga Fučkovica Kata.