Kada govorimo o prostorijama u nekadašnjoj seljačkoj kući prvo pomislimo na one prostorije u kojima ukućani žive, blaguju i odmaraju. No ima i onih popratnih prostorija o kojima se manje govori. Takva je komora, koja se nalazila također u sastavu kuće ili njezinom produžetku prema gospodarskim objektima. Riječ o svojevrsnoj ostavi u kojoj se držalo žito v lajtu, vreće, pojnave, orožje (alati), razno sjemenje i mertučje (posude), pa i pojedine namirnice ako kuća nije imala podruma za njihovo čuvanje. Tu se moglo naći i svega ostaloga potrebnog jednoj obitelji za pripremu hrane za ukućane, stoku i perad. Pojedini su f komoraj držali i bačve s vinom, rakijo f putraj i mnoštvo drugih stvari. Takva je prostorija djelovala  mračno, hladno i tajanstveno, jer je obično imala tek jedan prozorčić za zaprljanim staklom obavijenim starom paučinom i prašinom. Ako se štogod nije imalo gdje spremiti, reklo: Deni samo f komoro! Često se upotrebljavala i umanjenica spomenute riječi – komorica.