Do kraja 1880-ih godina Podravci skoro da i nisu znali što znači prskanje vinove loze. Tih godina vinova loza širom Hrvatske stradala je od filoksere i peronospore, pa je prskanje i te kako bilo potrebno. Protiv peronospore upotrebljavala se modra galica. Evo jedne preporuke za pripremu modre galice objavljene 1890. godine u kalendaru Danica. Stručnjak je preporučio prskanje prvi put prije cvatnje, drugi put nakon cvatnje (mjesec, do mjesec i pol kasnije), a treće po potrebi u rujnu, osobito po mladome lišću. Način pripreme ovako je opisao:

Nek se izmjeri jedan kilogram čiste modre galice, i to se neka raztopi u 8 litara vrele vode u zemljanom ili bakrenom loncu a nipošto u željeznu ili u loncu od koje druge kovine. Tu raztopinu treba odmah razriediti sa 70 litara vode u drvenoj kaci (badnju). Sada neka se izmjeri 35 dekagrama živog vapna (ako nema živog vapna, onda nek se uzme mješano vlažno vapno, kao gusta kaša 1 i pol kg), i u 22  litre vode dobro razriedi, a onda neprestano miešajuč neka se po malo ulieva ta vapnena kašica u kacu, gdje smo stavili raztopinu modre galice. Na taj način dobiti ćemo 100 litara bakrene raztopine, koja će s početka biti mutna, no kašnje, čim se vapno slegne, liepe plave boje. Drugu jednu raztopinu modre galice u vodi brez vapna možemo vinogradarom preporučiti jer smo ju lani u dva vinograda blizu Zagreba dobrim uspjehom izkusili a ta se sastoji da se samo 30 dekagrama modre galice raztopi u 100 litara vode i tom raztopinom vinograd škropi. Ova bi se raztopina po našem mnienju mogla rabiti, kad se drugi put škropi i to samo ranim jutrom i večerom, a nipošto kad sunce najviše grije.

Treba napomenuti da su naši goričari kasnije otopinu pripremali v galičnaku, većoj posudi od betona, kakve još i danas nalazimo uz stare klijeti. Modru galicu odavala je karakteristična modra boja v galičnaku, na lišću u trsju i na goričarevoj radnoj odjeći.