Vinciliri, ili vinculeri po podravski, su bili školovani vinogradari koji su vodili državne vinograde i vinograde veleposjednika i plemića. U vincilirskoj službi radili su i pojedini seljaci obrađujući vinograde bogatijih seljaka. Oni su živjeli u vinogradima sami ili sa svojom obitelji. Bilježe ih crkvene matične knjige u kojima su zapisivači navodili goričke brege kao mjesta njihova boravka. Državnim loznjakom odnosno rasadnikom, koji se nalazio na Peskima, od 1892. godine upravljao je vincilir Josip Agreš iz okolice Brežica u Sloveniji koji je rođen 1849. godine. Agreš je ujedno bio i državni ornitiološki motritelj, koji je pratio prisutnost i kretanje ptica na đurđevečkom području na početku 20. stoljeća. Nakon njegove smrti 13. kolovoza 1907. godine zamijenio ga je Stjepan Piškorić koji je rođen 1868. godine. Uz njih su radili i vinciliri Martin Ružman i Alojz Bartol. Ružman je rođen u Donjim Mostima 18. rujna 1872. godine. U Đurđevcu je 1899. godine oženio Đurđevčanku Antoniju Janaček. Nakon ukinuća rasadnika ostao je živjeti u Đurđevcu, gdje je umro 14. lipnja 1949. godine. Bartol je službovao od kraja 1897. godine pa do svoje smrti 26. ožujka 1906. godine. Tada je bio star 36 godina. Rođen je u Zajezdi 21. lipnja 1866. godine. Također je oženio domaću djevojku, Mariju Kolar. U matičnim knjigama zabilježeni su 1892., odnosno 1912. godine domaći vinculeri Đuro Gelenčir na Čepelovečkom bregu i Nikola Vlašić iz Podravskih Sesveta na Mičetinskom bregu.

Vladimir Miholek