Nakon predaje hrvatskih vojnika i civila kod Bleiburga, ubijeno je u Sloveniji i tijekom Križnog puta nekoliko stotina tisuća nedužnih Hrvata. Za malo njih se zna gdje su ubijeni ili pokopani. O stradanju petorice Đurđevčana doznajemo iz svjedočenja Lovre Globana (1927. – 2002.) koji je preživio Križni put, a 1946. godine uspio je prebjeći preko granice u Italiju. U Rimu se odlučio za svećeničko zvanje, te je pristupio redovnicima salvatorijancima. Iskaz o svemu što je doživio dao je nakon Bleiburga svećeniku Krunoslavu Draganoviću u Rimu 1955. godine. Globan je tijekom Drugoga svjetskog rata bio pitomac časničke škole u Zagrebu. Kao pripadnik HOS-a krenuo je 8. svibnja iz Zagreba sa svojom grupom prema Sloveniji. Nakon predaje 19. svibnja doveden je u Maribor gdje je bio određen za rad na zbrinjavanju odora ubijenih ustaških i domobranskih vojnika. Pored njega prošlo je na tisuće Hrvata kojima je oduzeta odjeća, a nakon toga odvedeni su u Tezno nedaleko Maribora gdje su svi poubijani i zatrpani u protutenkovskim rovovima. Tu je sreo slijedeće Đurđevčane: Franju Hodića, ustaškog zastavnika (rođ. 1925.), Stjepana Šantu, trgovca (vlasnik zgrade u kojoj je danas smještena gradska uprava), Ferdu Miklića, ustaškog poručnika (rođ. 1925.), Stjepana Roštana, vojničara (rođ. 1924.) i Petra Jančijeva, logornika. Po svemu sudeći njihovo zadnje počivalište je u Teznom. Globan je dao iskaz prema sjećanju, pa se pojedini njegovi podatci ne podudaraju s onima u crkvenim matičnim knjigama. Za Miklića je navedeno da je poginuo u Dapčevici 1943.; Roštan je rođen zapravo 1923., a za Jančijeva je utvrđeno da je rođen 1914. godine. Pokoj im vječni!