U Đurđevcu je svojevremeno postojalo desetak mostova različitih veličina jer je naselje bilo okruženo vodom a potom ispresijecano kanalima i grabama. Isprva su građeni od drveta, a kasnije od opeke. To su takozvani zidani svođeni mostovi kod čije je gradnje upotrebljavana kvalitetna opeka i vapneni mort. Pokazalo se da su, bez obzira na svoju starost, još uvijek postojani. I puno veći i stariji „Kaičev most“ na Čivićevcu, i za vrijeme svoga rušenja 1988. godine, još uvijek je bio dovoljno čvrst, a sigurno bi i danas odolijevao vremenu. Takvi mostovi građeni su krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Danas u Đurđevcu svjedoče još samo dva takva mosta. Oba su na istome kanalu nedaleko od utvrde Stari grad. Veliki se nalazi na kraju Starogradske ulice a manji na istome kanalu pedesetak metara uzvodno. Ovaj manji ujedno je i najmlađi zidani most. Sagrađen je 1940. godine, što se lijepo vidi na samoj građevini. Podigli su ga sami vlasnici zemljišnih parcela s desne strane kanala. Gradnjom mosta olakšali su si pristup i skratili put k svojim livadama. Most danas više nije u funkciji, a vlasnici su se njime koristili sve dok su god kosili livade i sušili sijeno. Tko mu je sadašnji vlasnik, ne znamo. Takvi mostovi danas predstavljaju povijesno i kulturno blago, a struka nalaže da se moraju zaštititi i spasiti od propadanja. Ipak, mali je most ožbukan i obojan, ne i obnovljen. Ovim zahvatom izgubio je svoj izvorni izgled, a kolnik mu je unakažen oblaganjem neprimjerenim i zabranjenim materijalom – starim željezničkim pragovima.

Fotografije snimio Marijan Slunjski