Đumbir rođen je kao Ignac, a kako je porijeklom iz imućnije obitelji, zvali su ga po gospocki – Vatroslav. Budući da je u Varaždinu izučio za trgovca vratio se u Đurđevec gdje je vodio vlastitu trgovinu (1899.), a registar trgovaca bilježi da je bio i vlasnik sitničarske trgovine u Đurđevcu (1907.). Kao simpatizer i podupiratelj mađaronskog režima bana Khuen-Hedervaryja stekao je određeni ugled i moć u Đurđevcu pa je postao članom ravnateljstva Banke za Podravinu d. d. (1897. – 1907.).
Međutim, bio je i omrznut jer se bavio lihvarenjem, pa su zato brojna seljačka gospodarstva i njihov grunt završili na dražbi kako bi vlasnici Đumbiru podmirili svoje dugove. Možda ga je pekla savjest zbog toga, pa je oporučno dao osnovati zakladu od 7.200 kruna za izgradnju kapelice Blažene Djevice Marije od sedam Žalosti na đurđevečkom groblju, u kojoj je pokopan. Pitanje je u kojoj mjeri mu je to narod priznao, s obzirom da je dotični novac nepošteno stekao. Umro je 1910. godine. Sin je Emerika (Mirka) Đumbira i Ane rođene Martinaš, udove Majstorović.
KOMENTARI