Dragutin Bešenić rođen je u Virju 4. studenoga 1949. godine u obitelji Franje i Marice Bešenić rođ. Drmenčić. Zasnovao je obitelj 1974. godine s Ružicom Jezerčić iz Đurđevca gdje je proveo veći dio života i gdje je uredio galerijski prostor opremljen radovima suvremenih umjetnika iz cijeloga svijeta. Naime, Bešenić je bio poznat po njegovanju prijateljskih odnosa s mnoštvom umjetnika iz Hrvatske i Europe i to kroz mnogobrojne likovne kolonije i umjetničke susrete. Bio je sudionik gotovo dvije stotine likovnih kolonija te gotovo tri stotine izložbi, a prvi puta je izlagao 1977. godine te je 2017. godine obilježio 40. obljetnicu stvaralaštva. Slikarsku karijeru započeo je u okrilju naive, a razvio ju je kroz cikluse poznate kao romantizam i sanjarenje. Postao je majstorom akvarela, bio je jedinstveni portretist voda, a u izradi minijatura uzor mu je bio veliki Juraj Julije Klović kojem se iskreno divio kao i mnogim drugim slikarima. Izrađivao je mrtve prirode, okušao se u kolažnoj interpretaciji, oživljavanju uspomena, a posebni ciklus u njegovom opusu nazvan je Rapsodija u plavom. Vječita inspiracija bila mu je rijeka Drava iz koje je izvlačio stare hrastove i mineralna zrnca te je stvarao jedinstvene umjetničke kreacije doslovno tragajući za Dravskim gralom. Gotovo da nema materijala s kojim Dragutin Bešenić nije radio i u kojem nije izrazio svoju kreativnost i razigrao maštu. U djela je utkao svoju duhovnost, a posebno je bio ponosan na ostvarenu suradnju sa svetištima i župama diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Njegovim su djelima opremljeni mnogi javni prostori poput škola, dječjih vrtića, vijećnica, vjeronaučnih i pastoralnih dvorana, kapela, crkvi, galerija i drugih. Za života je primio mnogo nagrada i priznanja, već 1981. godine u Londonu, a svakako treba istaknuti i Nagradu za životno djelo grada Đurđevca iz 2017. godine u povodu 40. obljetnice stvaralaštva. Općina Virje 2006. godine proglasila ga je svojim počasnim građaninom zbog zasluga na području kulture i umjetničkog stvaralaštva. Osim toga, 2002. godine Grad Đurđevec mu je dodijelio javno priznanje Zlatna plaketa “Sveti Juraj”. Umro je shrvan teškom bolešću u 75. godini života u bolnici u Koprivnici 12. ožujka 2024. godine. Bio je aktivan do posljednjih dana života kada mu nije nedostajalo ideja za nove projekte i entuzijazma za njihovu realizaciju s mnogim prijateljima i suradnicima.