Na priloženim starim razglednicama upoznat ćete đurđevečku utvrdu u stanju u kakvome je bila prije početka obnove. Na vanjskome izgledu vrlo je malo rađeno do 1937. godine, kada su obavljeni najnužniji popravci, ponajviše krov. U novije vrijeme utvrda se obnavlja na etape, ovisno o priljevu novca, tako da ni danas ne možemo reći da je obnova dovršena. Za vrijeme Vojne krajine utvrda je služila u obrambene svrhe i za smještaj vojne posade, te kao sklonište malobrojnih žitelja đurđevečkoga naselja pred najezdom Osmanlija. Nakon prestanka osmanske opasnosti utvrda gubi na vojnome značaju pa je nadalje služila kao stambeni prostor vojnim časnicima, zatim za smještaj djevojačke škole i učiteljica časnih sestara milosrdnica (1893. – 1908.), te vojske 1920-ih. Nakon Drugoga svjetskog rata utvrda je služila raznim društvima za smještaj inventara, knjižnice, za sastanke i priredbe. U prizemlju je potom djelovalo stolarsko-košaračko poduzeće “Podravina“, koje se iselilo 1967. godine. Najposlije se u Starome gradu  nalazio muzej NOB-e, radio-stanica, streljački klub, pivnica i restoran, galerije Centra za kulturu, te vjenčaonica, a svojevremeno je u njoj održavana i nastava večernje škole.